NEWSLETTER
Ukoliko želite da Vas obaveštavamo o novim knjigama u našoj ponudi i akcijskim sniženjima, prijavite se:
|
Autor: FRIDRIH NIčE
Fridrih Niče
Napisano pet-šest nedelja pre potpune paralize, a začeto u jednom momentu lične svečanosti i svetle sunčane jeseni, Ecce homo je bilo poslednje delo Ničeovo, poslednji grč svesnog života, ne „predgovor koji sipa vatru“ za jedno novo stvaranje, nego epilog svega što je on imao da dâ. “Ko sam ja? Čujte me! Ja sam Ovaj i Onaj. Ja nisam, na primer, nikakav bauk, moralno strašilo, ja sam, štaviše, suprotna priroda vrsti čoveka, koju je vrstu svet dosad obožavao kao punu vrlinu.”
|
Fridrih Niče
Rođenje tragedije pojavilo se prvi put 1872. godine. Od predgovora posvećenom Rihardu Vagneru pod naslovom Rođenje tragedije u duhu muzike, pa do poslednjih stranica Niče objašnjava načela lepote koja su namenjena svim naraštajima. Proučavajući antičku grčku kulturu, posebno grčku tragediju pita se zašto su Grci izumeli nešto poput tragedije. Zašto su ljudi, čija se kultura inače činila tako vedrom i punom života, odjednom počeli da pišu složene drame u kojima je usamljeni pojedinac odabrao pogrešan put u životu, pa je stoga pao u milost i nemilost bogova? Niče smatra da grčki mit tragedije bezuslovno slavi život i drži se za svoju srž postojanja bez oklevanja ili opravdavanja samoga sebe etičkim principima. On je jasan izraz samoga života.
|
Fridrih Niče
Nikad dovoljno razlučena borba dobra i zla! Dva vrhunska Ničeova filozofska dela u jednoj knjizi.
"Čovek mora samog sebe izložiti iskušenjima kako bi video da je predodređen za nezavisnost i naređivanje; a to valja pravovremeno učiniti. Ne treba se kloniti svojih iskušenja, premda su ona možda najopasnija igra koja se može zapodenuti, i to samo onih iskušenja kojima je čovek izložen u prisustvu nas samih a ne nekog drugog sudije. Ne treba se vezivati za neku ličnost, pa bila ona i najdraža - svaka ličnost je tamnica, a i skrovište. Ne treba se vezivati za otadžbinu - čak ni ako je najizmučenija i naj-nevnljnija - već je manje teško odvojiti svoje srce od pobedničke otadžbine. Ne treba se vezivati za sažaljenje: čak ni ako se ono odnosi na višeg čoveka u čiju retku muku i bespomoćnost gledamo samo zahvaljujući slučaju. Ne treba se vezivati za nauku: pa makar nas mamila najdragocenijim nalazima koji su, naizgled, sačuvani upravo za nas..." RASPRODATO!Ukoliko želite da Vas obavestimo kada naslov bude dostupan, kliknite ovde.
|
Fridrih Niče
"Presit sam svoje mudrosti, kao pčela koja je nakupila previše meda, potrebne su mi ruke koje bi za mnom posegle..." RASPRODATO!Ukoliko želite da Vas obavestimo kada naslov bude dostupan, kliknite ovde.
|
Fridrih Niče
"Presit sam svoje mudrosti, kao pčela koja je nakupila previše meda, potrebne su mi ruke koje bi za mnom posegle..."Tako je govorio Zaratustra"je Ničeov najdalekosežniji i najambiciozniji poduhvat.
|
Fridrih Niče
Najslavnije i najkontroverznije Ničeovo delo, najbogatija riznica misli ovog filozofa.
Čitalac ne treba da se vara u pogledu smisla naziva koji je dan ovom jevanđelju budućnosti - „Volja za moć - pokušaj preocenjivanja svih vrednosti". Sa ovom formulom dolazi do izraza jedan protivpokret u pogledu na princip i zadatak; pokret koji će u tako dalekoj budućnosti zameniti onaj potpuni nihilizam, koji opet pretpostavlja, logički i psihološki, koji nikako drukčije i ne može doći nego preko njega i iz njega. Jer zašto je sada pobeda nihilizma nužna? Zato što naše današnje vrednosti u njemu nalaze svoj završetak, što je nihilizam krajnji logički izvod iz naših velikih vrednosti i ideala - jer mi moramo najpre doživeti nihilizam da bi nam moglo postati jasno kakva je zapravo vrednost tih „vrednosti"... Pre ili posle nama će biti nužne nove vrednosti...
|
Fridrih Niče
U ovoj knjizi čovek nalazi na poslu „podzemnika", bušača, kopača, podrivača. Čovek ga vidi, pod pretpostavkom da ima oči za takav dubinski rad, kako lagano, smišljeno, s blagom neumoljivošću kroči napred, da se ne bi suviše pojavljivala preka potreba koju sa sobom donosi svako dugo lišavanje svetlosti i vazduha; čovek bi njega samog pri njegovom mračnom poslu mogao nazvati srećnim. Ne čini li se da ga vodi neka vera, da ga obeštećuje nekakva uteha? Da možda hoće da ima sopstvenu dugu tamu, nešto svoje nerazumljivo, skriveno, zagonetno, jer zna šta će i on imati; sopstveno jutro, sopstveno izbavljenje, sopstvenu zoru?... RASPRODATO!Ukoliko želite da Vas obavestimo kada naslov bude dostupan, kliknite ovde.
|
Preporuka čitalaca
|
pouke i saveti
Neznanje je bolest, ali, srećom, nije zarazna. • • • Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo. • • • Da je život lep, čovek se ne bi rodio plačući • • • Ništa samo po sebi nije ni dobro, ni loše, zavisi samo šta o njemu mislimo. • • • Pred velikom širinom većina ljudi obično zatvori vrata. • • • Važna je večna živost, a ne večni život. • • • Ako ne misliš o budućnosti ne možeš je ni imati. • • • Oni koji su zaista veliki umovi, ti viju svoja gnijezda na visinama, usamljeni kao orlovi. • • • Ono što smo napravili za sebe, umire zajedno sa nama; ono što smo učinili za druge, ostaje besmrtno. • • • Svi koji ne mogu zapamtiti iskustva prošlosti, osuđeni su da ih ponavljaju. • • • Karakter je za uspeh važniji od inteligencije. • • • Lako možemo oprostiti detetu koje se boji mraka. Prava tragedija u životu su ljudi koji se boje svetlosti. • • • Reč koju si zadržao za sebe, tvoj je rob; reč koju si izgovorio, tvoj je gospodar. • • •
|