NEWSLETTER
Ukoliko želite da Vas obaveštavamo o novim knjigama u našoj ponudi i akcijskim sniženjima, prijavite se:
|
Oblast: SAVREMENI ROMAN, BELETRISTIKA
Og Mandino
Og Mandino je najinspirativniji autor na svetu. Nekada je, medutim, bio tridesetpetogodišnja olupina. U nameri da se ubije, bio je spreman da za nekoliko poslednjih dolara kupi pištolj. Ovde, po prvi put, opisuje radosni i spasonosni proces, koji je, u roku od desetak godina, alkoholicara preobratio i uzdigao u milionera i srecnog coveka. Og Mandino je jedina osoba koja može da isprica ovu srdacnu pricu o ljudskom trijumfu, samo zato što je to, pre svega, njegova prica. A ona može duboko uticati i na vaš život...
|
Aleksandar Deroko
Ime Aleksandar Deroko podrazumeva višedecenijsku osvedočenu originalnost. Ovaj višestruko zanimljiv i radoznao pisac i besednik, slikar i neumorni hodočasnik, avijatičar i arheolog, fotograf i restaurator, jedan iz stroja onih čuvenih 1.300 kaplara i hilandarac; naposletku, akademik i družbenik pesnika i sportista bio je dragocena kopča koja je kroz svoje delo obuhvatila i povezala dva živopisna i turbulentna veka.
Knjiga A ondak je letijo jeroplan nad Beogradom, čiji je lepršavi naslov preuzet sa potpisa jednog njegovog zvonko kolorisanog akvarela, zbirka je ingenioznih i svevremenih sećanja i autobiografskih pribeleški, memoara i antimemoara kroz koju je Deroko ispisao apoteozu i nezaboravne stranice o Beogradu XIX i XX veka, o njegovim herojima, izletištima, javnim kupatilima; o zabavi na vodi, uličnim prodavcima, neobičnoj modi...
Na ovim uzbudljivim stranicama najviše prostora dato je pustolovini doživljaja, s gotovo erotskim detaljisanjem putovanja i svakodnevice. Tako vedar i prepun beše Derokov Beograd, presvučen sav u rođake i likove poznatih, takav je uveliko bio i njegov Pariz kojeg je neumorno konzumirao sa svojim prijateljem Rastkom Petrovićem. Drukčiji su već bili košmari iz Soluna, vrv Carigrada ili strašni nespokoj Banjice. Deroko je kroz Jeroplan protkao pozlaćene rečenice uvek u čulno opipljivom prostoru, slažući ih jednostavno kao što se kuća postavlja, kao spomenik, prosto, za svakog i zauvek...
|
Mišel Zekhajm
Kada je Paulina Ajnštajn saznala da je njen ljubljeni sin Albert u vezi sa koleginicom, studentkinjom fizike, starijom devojkom druge vere, poreklom iz zabačenih krajeva Balkana-bila je slomljena. "Ako ona zatrudni, bićeš u velikoj nevolji", upozorila ga je. Ali dvadesetdvogodišnji Albert, neobuzdan i samostalan u privatnom životu, baš kao što će to biti i u svom radu na polju nauke, nije se obazirao se obazirao na njenu uzrujanost i nastavio je tu ljubavnu vezu. Dana 27. januara 1902, devet meseci posle idiličnog odmora na jezeru Komo, Mileva Marić, Albertova koleginica sa studija i buduća žena, u potaji je rodila devojčicu u roditeljskoj kući u Srbiji. Ni Mileva ni Albert nikada nisu pričali o njoj čak ni bliskim prijateljima. Kao kakav kratkotrajni, vatreni meteor, beba po imenu Lizerl ubrzo je nestala u balkanskom mraku.
Čak i posle objavljivanja dodatnih sedam tomova Ajnštajnovih spisa i mnogih neprijatnih otkrića u vezi sa njegovim privatnim životom (flertovi, buran razvod od Mileve, mogućnost postojanja veze sa kćerkom žene koja će mu postati druga supruga, otuđenost od dvojice sinova, od kojih je jedan bio šizofrenik) - Lizerlina sudbina pomračuje legendu o Ajnštajnu.
|
Sidni Šeldon
Trejsi Vitni oseća se kao da je čitav svet njen. Mlada je, lepa i uskoro će se udati za bogatog i glamuroznog muškarca. Međutim, povedena sopstvenom naivnošću, završiće u zatvoru, nepravedno optužena za zločine okrutne mafijaše grupe. Verenik je ostavlja na cedilu, a Trejsi, potpuno fizički i psihički slomljena, pokušava da se izvuče iz muka koje su je zadesile. Željna osvete, putuje od Nju Orleansa do Londona, od Pariza do Madrida i Amsterdama, sve vreme opasno se igrajući životom. Samo jedan čovek može joj biti izazov – on je zgodan, ubedljiv i ništa manje odvažan od Trejsi. Samo jedan čovek može je zaustaviti – zločinački genije čiji spas jedino leži u Trejsinom potpunom uništenju! RASPRODATO!Ukoliko želite da Vas obavestimo kada naslov bude dostupan, kliknite ovde.
|
Paulo Koeljo
Vreme ne prolazi; ono je samo sadašnji trenutak. Ovde, u ovom trenutku kada pišem, nalazi se i moj prvi poljubac, kao i zvuk klavira koji je svirala moja majka dok sam se ja igrao u dnevnoj sobi. Sve sam što sam bio i sve sam što ću biti. Kako ništa nema ni početak ni kraj – večnost je sadašnjost – živim sve što je prošlo i sve što će se dogoditi.
Svake noći putujemo kroz vreme. Činimo to nesvesno, kada sanjamo – odlazimo u našu skoriju ili davnu prošlost. Budimo se s mišlju da smo doživeli besmislene stvari u snu; ali nije tako. Bili smo u drugoj dimenziji, u drugim životima koje istovremeno proživljavamo, ali u kojima se stvari ne dešavaju isto kao ovde.
Koliko života smo proživeli? Uistinu, pitanje treba da glasi drugačije: koliko života živimo sada? Na svakome od nas je da na to pitanje odgovori.
– Paulo Koeljo
|
Paulo Koeljo
Deset godina kasnije… Sećam se kad sam primio pismo od američkog izdavača Harper Kolinsa: »Čitati Alhemičara je kao probuditi se i posmatrati zoru dok ostatak sveta još uvek spava«. Izašao sam, pogledao u nebo i pomislio: «Dakle, knjiga će biti prevedena!« U to vreme sam se borio da se potvrdim kao pisac, da sledim svoj put, uprkos svim glasovima koji su mi govorili: to je nemoguće. I, malo po malo, san je počeo da se pretvara u stvarnost. Deset, sto, hiljadu, milion primeraka prodatih u Americi. Jednog dana pozvao me je brazilski novinar: Slikali su Predsednika Klintona kako čita tvoju knjigu. Kasnije, u Turskoj, otvaram »Veniti Fer« u kojem Džulija Roberts kaže da je obožava. Hodam sam nekom ulicom u Majamiju i čujem jednu devojku kako govori majci: »treba da pročitaš »Alhemičara!«. Knjiga je prevedena na 56 jezika, prodato je više od 20 miliona primeraka, i ljudi su počeli da pitaju: u čemu je tajna takvog uspeha? Jedini pravi odgovor je sledeći: ne znam. Znam samo da kao pastir Santiago svako treba da bude svestan svoje Lične Legende. Šta je Lična Legenda? To je blagoslov, put koji je Bog ovde na zemlji izabrao za vas. Kada čovek radi ono što ga ispunjava sledi svoju Legendu. Dešava se da nemaju svi hrabrosti da se suoče sa sopstvenim snovima. A zašto se ljudi ne suočavaju sa svojim snovima? Postoje četiri stvari koje ih u tome sprečavaju. Prvo: čovek od detinjstva sluša da je ono što želi u životu zapravo nemoguće. Odrasta s tim saznanjem, i kako godine prolaze akumulira u sebi predrasude, strahove, krivice. Dolazi trenutak kad mu Lična Legenda biva do te mere zatrpana u duši da više ne može ni da je vidi. A ipak je tu. Ako ima hrabrosti da otkopa svoje snove, suočava se sa sledećom preprekom: ljubavlju. Mada tačno zna šta želi da uradi, strahuje da bi, ako bude oslobodio i sledio svoje snove, mogao da povredi ljude oko sebe. Ne shvata da je ljubav čudesan podsticaj, a ne nešto što ga sprečava da ide dalje. Ne shvata da su oni koji mu istinski žele dobro, koji ga ohrabruju na putu ka sreći, spremni da ga slede u tom poduhvatu. Kad prihvati da je ljubav pokretač, čovek dolazi do treće prepreke: straha od poraza na koje će nailaziti na svom putu. Čovek koji se bori za svoj san, pati mnogo više kad nešto ne ide kako treba, jer nema ono famozno opravdanje: »Pa, ja to u stvari nisam ni hteo...« On želi, zna da čini sve, ali zna i da je put Lične Legende težak koliko i svaki drugi put – s tim što je na ovom njegovo srce. Dakle, ratnik svetlosti mora da bude spreman, da bude strpljiv u teškim trenucima i da zna da Vaseljena radi u njegovu korist, čak i kada toga nije svestan. Pitam se: Da li su porazi neophodni? Neophodni ili ne, dogadjaju se. Kad čovek počinje da se bori za svoje snove nema iskustvo i pravi mnoge greške. Medjutim, tajna života je da se pada sedam, a podiže osam puta. Ali, zašto je važno da živimo Ličnu Legendu ako ćemo zbog toga patiti više od drugih? Jer ćemo, kad prevazidjemo poraze – a uvek ih prevazilazimo – osećati mnogo više zadovoljstva i samopouzdanja. U tišini svog srca znamo da smo dostojni čuda života. Svaki dan, svaki sat je deo Dobre Borbe. Patnja, silna i neočekivana, prolazi mnogo brže nego patnja koja nam se čini podnošljivom: ona traje godinama i izjeda našu dušu a da ne shvatamo šta nam se dešava – sve do dana kada više ne možemo da se oslobodimo gorčine koja nas prati do kraja života. Kad otkrije svoj san, upotrebi sile ljubavi da ga osnaži, proživevši mnogo godina s ožiljcima, čovek , u jednom trenu, shvati da je ono što je oduvek želeo tu, spremno da mu se pruži možda već sledećeg dana. Tada dolazi do četvrte prepreke: straha od ostvarenja sna za koji se borio čitavog života. Oskar Vajld je govorio »ljudi uvek uništavaju ono što najviše vole«. Istina je. Mogućnost da jednostavno dostigne ono što želi ispunjava dušu običnog čoveka krivicom. Gledajući oko sebe shvata da mnogi nisu uspeli i tada pomisli da možda ni on ne zaslužuje. Zaboravlja sve što je uspeo da prevazidje, sve svoje patnje, sve čega se odricao da bi dotle stigao. Poznajem mnoge koji su kad im je Lična Legenda već bila nadohvat ruke, učinili niz gluposti zbog kojih nisu došli do cilja iako im je nedostajao samo jedan korak. Ovo je najopsanija prepreka jer je obavijena aurom svetosti: odricanje od radosti i pobede. Ali ako čovek shvati da je dostojan onoga za šta se toliko borio, pretvara se u Božji instrument, pomaže Duši Sveta i shvata zašto je ovde. Paulo Koeljo, Novembar 2002. Prevod s portugalskog: Ljiljana Lukačev
|
Paulo Koeljo
Magična pripovest o prihvatanju oproštaja za prošlost i veri u sopstvenu budućnost. Autobiografska ispovest koja je u isti mah i moderna avantura i metafizička odiseja.
Radnja romana „Anđeo čuvar“ počinje u Rio de Ženeiru, kada Paulo Koeljo daje primerak knjige „Alhemičar“misterioznom učitelju Ž. i poverava mu svoj nemir zbog toga što svi njegovi snovi propadaju baš kada je na pragu da ih ostvari. Ž. tada nalaže Koelju da pronađe svog anđela čuvara i razgovara sa njim. "Prokletstvo će nestati", kaže mu on, "ako ispuniš taj zadatak." Prihvativši izazov, Paulo sa suprugom Kris ostavlja sve i odlazi na četrdesetodnevnu avanturu u prelepu ali opasnu pustinju Mohave - gde su oboje našli mnogo više od onoga što su očekivali.
Majstorska mešavina lokalne egzotike, dramatičnih zbivanja i magične pripovesti, zaštitnog znaka Koeljovih romana.
|
Sidni Šeldon
Uzbudljiva priča o ubistvu, lažima i požudi, po sjajnoj ideji majstora trilera Sidnija Šeldona. Bila je to njegova prva velika istraga ubistva – ali i jedan od najbrutalnijih i najmračnijih slučajeva sa kojima će se inspektor Deni Makgvajer susresti u čitavoj karijeri. Endru Džejks, sredovečni multimilioner koji je bogatstvo stekao trgovinom umetninama, surovo je ubijen u svom domu u Holivudu. Njegova mlada supruga, nenadmašna lepotica Anđela Džejks, pronađena je naga i jedva živa pored Endruovog tela. Obuzet dubinom patnje koju je otkrio u njenim očima, Deni se zakleo da će pronaći izopačenog ubicu koji je počinio takvo zlodelo. Međutim, istraga nije našla nijedan pouzdan trag, a samo nekoliko dana nakon otpuštanja iz bolnice, nezaštićena udovica Anđela – Denijev jedini svedok – nestala je bez traga. Deset godina kasnije, Deni i dalje ne može da zaboravi prelepo lice Anđele Džejks i užasni zločin koji joj je srušio svet; ta opsesija ga je gotovo koštala zdravog razuma. Ipak, uspeo je da izgradi novi život na drugoj strani sveta i baš kada je verovao da je vreme da zaboravi prošlost, slučaj Džejksovih vraća se da ga progoni svom silinom… Uzbudljiva priča prepuna misterije, glamura, nezamislive napetosti i spektakularnih obrta, Anđeo tame predstavlja najreprezentativniji primer briljantnih odlika Šeldonovih romana.
|
Mario Vargas Ljosa
U vrlo ranom uzrastu Rikardo ostvaruje san koji je u svojoj rodnoj Limi imao otkad zna za sebe: da živi u Parizu. Ali ponovni susret s ljubavlju iz mladosti sve će promeniti. Mlada devojka, nekonformista, avanturistkinja, pragmatična i nemirna, izvući će ga iz malog sveta njegovih ambicija. Svedoci perioda previranja i procvata u gradovima kao što su London, Pariz, Tokio ili Madrid, koji su ovde mnogo više nego poprišta dešavanja, oboje će videti kako im se životi prepliću, ali se u potpunosti ne podudaraju. Pa ipak, od tog plesa susreta i mimoilaženja, priča će, iz stranice u stranicu, biti sve intenzivnija dok ne omogući potpuno utapanje čitaoca u emocionalni univerzum junaka. Stvarajući zadivljujuću napetost izmedju komičnog i tragičnog, Mario Vargas Ljosa se igra sa stvarnošću i fikcijom kako bi izneo priču u kojoj nam se ljubav predstavlja kao nešto što se ne može definisati, kao vlasnica hiljadu lica, poput nevaljale devojčice. Strast i udaljenost, slučaj i sudbina, bol i užitak... Kakvo je pravo lice ljubavi?
|
Bernhard Šlink
Šlink je jedini novi pisac koji je savremenu nemačkuj prozu učinio nezaobilaznom i u svetu. Nakon što je u romanu Čitač prikazao moralnu dilemu kao paradoks totalitarnog sveta, sada se u zbirci priča Bekstva od ljubavi okrenuo ljudskoj drami u onome što je za svakog čoveka najvažnije i najdelikatnije - osećanjima.
Sedam pripovedaka Bernharda Šlinka više su od bekstva od ljubavi. Svi junaci su mladi ili sredovečni ljudi koji su ostali emotivno neispunjeni. Situacija u kojoj se živi, nije ona o kojoj se sanjalo. Junak jedne priče ostaće čitavog života zaljubljen u devojčicu-ženu sa slike, drugi će tragati za likom iz svog sna, treći će voleti ženu svog prijatelja. Strah da se ostane i realizuje nagoveštena ljubav je strah od napuštanja utvrđenog poretka, a u svojoj suštini je bekstvo od sebe, od sopstvenog htenja i sopstvenog bića.
Šlinkove priče deluju kao da su ih pisali Kafka i Bucati zajedno.
|
|
pouke i saveti
Neznanje je bolest, ali, srećom, nije zarazna. • • • Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo. • • • Da je život lep, čovek se ne bi rodio plačući • • • Ništa samo po sebi nije ni dobro, ni loše, zavisi samo šta o njemu mislimo. • • • Pred velikom širinom većina ljudi obično zatvori vrata. • • • Važna je večna živost, a ne večni život. • • • Ako ne misliš o budućnosti ne možeš je ni imati. • • • Oni koji su zaista veliki umovi, ti viju svoja gnijezda na visinama, usamljeni kao orlovi. • • • Ono što smo napravili za sebe, umire zajedno sa nama; ono što smo učinili za druge, ostaje besmrtno. • • • Svi koji ne mogu zapamtiti iskustva prošlosti, osuđeni su da ih ponavljaju. • • • Karakter je za uspeh važniji od inteligencije. • • • Lako možemo oprostiti detetu koje se boji mraka. Prava tragedija u životu su ljudi koji se boje svetlosti. • • • Reč koju si zadržao za sebe, tvoj je rob; reč koju si izgovorio, tvoj je gospodar. • • •
|